Početkom prošle godine nazvao me tadašnji predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza gospodin Zdeslav Barač i zamolio da se uključim u rad Saveza i svoje dugogodišnje (tuzemno i inozemno) odbojkaško iskustvo iskoristim za razvoj hrvatske odbojke - razvoj u organizacijskom, natjecateljskom i svakom drugom smislu. Odlučio sam prihvatiti izazov, stavio sam se na raspolaganje Hrvatskom odbojkaškom savezu i postao sam koordinator razvoja. Svjestan sam da odbojka ima ogroman razvojni potencijal koji na pravi način treba iskoristiti. Vraćanje odbojci ugleda koji je nakada imala, postao je moj zadatak. Međutim, vremena su se promijenila. Promijenila se publika, promijenile su se i njezine potrebe. Odbojka treba prestati biti sama sebi svrha i treba je približiti gledateljima. Odbojka se igra radi publike, ne radi nas - igrača, trenera, sudaca, klupskih rukovodstava i rukovodstava saveza. Odbojku treba približiti ljudima, stvoriti nove zaljubljenike u naš sport!
Od mog dolaska prošlo je otprilike godina dana i saznanja koja sam dobio, izvidjevši situaciju unutar Saveza, razgovarajući i surađujući s klubovima, nisu bila obećavajuća. Zašto to govorim? Nekima se možda ovaj tekst neće svidjeti, ali ako se ne suočimo s činjenicama i sami sebe ne pogledamo u ogledalo, napretka neće biti. To se odnosi, kako na klubove, tako i na sam Savez. Ovako dalje ne ide.
...ako ne želimo odbojku ubiti do kraja.
HOS je (kao i sve institucije u RH) postavljen kao administrator, a ne kao menadžer. Kako to mislim?
Sport je u svijetu napredovao iz forme institucije kojom se treba baviti administrativno u formu organizacije koja zahtijeva upravljanje. Nažalost, u Hrvatskoj i ovaj proces, kao i mnogi drugi, kasni i zapinje. Kod nas se tek nedavno počeo mijenjati pristup vođenju klubova, sportskih saveza pa i Olimpijskog odbora - iz administrativnog u upravljački. Marketing još uvijek nije strateški shvaćen, odnosi s javnošću ne funkcioniraju, događaji se organiziraju po uhodanim šprancama i uglavnom su financijski gubitaši, "sponzoriraju" se samo najveći klubovi i sportovi, a licencirana prodaja postoji samo u tragovima.
U prošlosti je administrator bio zadužen za održavanje statusa quo u sportskoj organizaciji, a danas je menadžer odgovoran za analizu okoline i procjenu trendova koji bi mogli utjecati na sportsku organizaciju, njezin uspjeh i daljnji razvoj. Najvažnija zadaća modernog sportskog menadžmenta jest povećanje prihoda za sport. Za navedeni razvoj, dostizanje ciljeva i ispunjavanje zadaća, ključan je sportski marketing koji je nužan za razvoj sporta kao proizvoda.
Ovaj, pomalo teoretski, dio o marketingu i PR-u (odnosima s javnošću) iznimno je bitan u ovom trenutku za naš sport, a, nažalost, svega nekoliko naših klubova razumije važnost prisustva u medijima.
Da demistificiramo... Mediji nisu samo TV. Postoji jako puno drugih kanala koje možemo koristiti kako bismo promovirali naš sport, sebe kao klubove te naše igračice i igrače individualno.
Koliko to košta? Stalno plačemo da nema novaca. Ništa! Potreban je samo naš angažman, trud i dobra volja.
Jedan od projekata koji vidim kao kotačić na putu razvoja hrvatske odbojke jest i brendiranje Superlige. Superliga je elitni razred hrvatske odbojke koji sigurno može pronaći odgovarajuće mjesto kod publike. Ali... Publiku treba privući, a ligu brendirati.
Znate li kako izgleda logo 1. A hrvatske odbojkaške lige? Ne znate? Naravno. Naravno da ne znate kada ne postoji. A strane lige? Aha. Pa one imaju neki logo, imaju neki vizualni identitet, prepoznatljive su. Hm... Valjda postoji neki razlog zašto to netko radi.
Superliga je prvo hrvatsko odbojkaško natjecanje za koje je napravljen logo, a gradi se i cijeli vizualni identitet. Dio tog projekta, i prvi opipljivi rezultat, jest i ovaj specijalizirani, publici orijentiran web Superlige koji je pred vama. Ideja weba jest da na jednostavan i vizualno atraktivan način približi Superligu publici.
Međutim... Put od ideje za njegovu izradu pa do gotovog weba nije bio lagan. Stranica se radi 8 mjeseci uz veliki, gotovo potpuno volonterski, angažman Luke Humskog, Mislava Ucovića, Marija Nikolausa i moje malenkosti. Da bi se stranica napunila potrebnim podacima o klubovima i igračima (ime, prezime, datum rođenja, fotografija), bilo je potrebno 6 (šest) mjeseci. Zašto? Zato što je veliki broj naših klubova, superligaša - oni najboljih, inertan. Šest mjeseci smo molili klubove da nam dostave osnovne podatke. Šest mjeseci! I još nemamo sve.
Jesmo li tražili nekoga da nešto plati? Ne. Samo da fotografira svoju ekipu, igrače i trenere i to nam, zajedno s osnovnim podacima o njima, pošalje. Možda onda ipak novci nisu jedini problem. Možda je ipak problem ponešto dublji.
Opisano je tek jedan u nizu loših primjera. Tko je kriv za lošu poziciju odbojke u medijima. Mediji? Ne vole nas? Da... To lijepo zvuči i može poslužiti kao odličan izgovor za nečinjenje, ali... Što ako stvari tako ne stoje? Što ako možemo puno bolje, a sami se kočimo, sami si ne damo naprijed? Što ako smo sami krivi što smo tako rijetko pokriveni bilo kojim kanalom dostupnim našim navijačima i širokoj publici?
Sjećate se, nije samo televizija medij. U današnje vrijeme ima jako puno načina da budemo javno vidljivi, ali... Rijetki to koriste. Tko ima profil na Facebooku, Twitteru, Instagramu i Youtubeu? Svega nekoliko klubova. A... BESPLATNO je! Ne možemo naprijed jer nema novaca?
Mislite da mediji uvijek imaju dovoljno materijala za objavu? Da... Nemaju. Pa hajd'mo to iskoristiti! Možda nas ne vole, ali ako im pošaljemo priopćenje ili izvještaj s utakmice popraćen s nekoliko fotografija, možda to objave. Ne samo možda. Objavit će. Ali treba se potruditi... Treba medije privući u odbojkaške dvorane. Moramo ih uvjeriti da smo zanimljivi. I njima i (našoj zajedničkoj) publici. Na početku je najteže, ali moramo kroz to proći. Ne smijemo se bez borbe predavati.
Koliko klubova to radi? Znam za drugoligaša OK Goricu, koja puno truda ulaže u odnose s javnošću i brendiranje kluba, zagrebački Olimpik, obje Mladosti, Marina Kaštela, ŽOK Osijek i možda još pokoji klub - neka se ne ljute ako sam možda ovdje nekoga propustio spomenuti, ali... Gdje su svi ostali?
No, da skratim priču... Problem je u nama i u njegovu rješavanje treba početi od nas. Neka ovaj web Superlige bude zamašnjak budućeg razvoja. Pokažimo da možemo, pokažimo da hoćemo!
Prvi zadatak svih Superligaša jest sa svake svoje utakmice napisati kratak izvještaj i poslati ga na adresu vijesti@hou.hr s ciljem objave na webu Superlige i webu Saveza te također isti taj izvještaj poslati barem lokalnim medijima - tiskanim i elektroničkim.
Superliga od sljedeće godine uvodi nove propise. Da bi mogli nastupati u Superligi, klubovi će morati zadovoljiti određene uvjete kao što su, primjerice: vođenje statistike na utakmicama, otvaranje profila na društvenim mrežama, otvaranje kanala na Youtubeu, prijenosi utakmica uživo preko jedne od društvenih mreža i slično.
Zašto sve to? Da vam još dodatno otežamo trenutni položaj? Ne. Da vas potaknemo da iz sebe izvučete ono najbolje. Da se napokom pomaknemo s mrtve točke. Da nam svima bude bolje i budemo sretniji!
Želim vam puno sreće u nastavku doigravanja ovogodišnjeg Prvenstva i, ne zaboravite, zajedno od odbojke možemo ponovo napraviti veliki sport u Hrvatskoj. Zajedno! Tako da svako krene od sebe, tako da svatko da svoj maksimum u svojoj sredini. Zbroj tih lokalnih maksimuma dat će sinergijski učinak čije ćemo plodove svi zajedno ubirati.
Dejan Laninović - Dex
