Posljednju ligašku utakmicu u 2018. godini odbojkašice Osijeka trebale su odigrati 22. prosinca. Trebale su, ali nisu, jer gošće iz Velike Gorice nisu stigle u malu dvoranu Gradski vrt.
Da su se pojavile i one bi svjedočile, ali i uveličale oproštaj dugogodišnje kapetanice osječkog broda Ivane Grubeše, koja se od igračke karijere, iako teška srca, oprostila u najdražem mogućem okruženju. Čestitke i cvijeće od suigračica, stručnog stožera i Uprave te pljesak s tribina, ova će Ivankovčanka, rođena 1991., pamtiti kao jedan od dražih dijelova životnog poglavlja koje je intenzivno potrajalo desetljeće i pol.- Iz današnje perspektive, s odbojkom sam počela dosta kasno, u 5. razredu osnovne škole u Ivankovu. U srednoj školi, u trećem razredu otišla sam u Vinkovce, sljedeća postaja bio je Vukovar, a u Osijek sam stigla prije pet i pol godina. Eto, u 28. godini morala sam reći dosta - kaže Ivana, koja se na ovaj potez odlučila isključivo zbog zdravstvenih razloga.
- Ozljeda leđa muči me više od godinu dana. Riječ je o discus herniji. Četvrti i peti disk su mi iscurili. Prvo je bila mogućnost da vježbama saniram tegobe, ali to je samo dio rješenja. No, ritam igranja, gdje je bilo i po tri utakmice tjedno, jednostavno ne bi dalo dovoljno vremena za oporavak. Propuštala sam utakmkice, trpjela bolove, ali došla sam do točke gdje sam odlučila sve presjeći. Nije bilo lako, ali nakon liječničkih procjena i savjeta donijela sam odluku. Mogla bih još igrati, to nije sporno, ali onda bih morala obaviti i operativni zahvat, što mi nije opcija.
U 15 godina aktivnog igranja Ivana je doživjela i lijepih i onih manje lijepih trenutaka. Najveće rezultatske dosege svakako je ostvarila u dresu Vukovara.
- Bila sam dio ekipe koja je dvije godine zaredom (2010. i 2011.) osvojila Kup Hrvatske, u dva navrata bile smo državne viceprvakinje, igrale i na međunarodnoj sceni. U tom dijelu karijere stigle su i neke inozemne ponude, ali ipak sam se odlučila na ostanak i završetak obveza na Ekonomskom fakultetu. Paralelno sam igrala i studirala, zahtijevalo je to dosta odricanja, ali na kraju se isplatilo - kaže donedavna odbojkašica, sada magistrica ekonomije, koja već drugu godinu radi u komercijali Osijek Koteksa.
Kada je prije šest godina stigla u grad na Dravi, bilo je jasno da je ŽOK Osijek dobio ne samo igračko pojačanje, jer Ivana je ubrzo postala i kapetan ekipe.
- Bilo je uspona i padova, ali kompletan dojam je čisto pozitivan. Možda najemotivnije mi je bilo prošle sezone kada smo u domaćem prvenstvu na kraju izgubile superligaški status. Zbog ozljede nisam mogla biti od pomoći u važnim utakmicama, bilo je teško to sve pratiti sa strane. Želiš pomoći, a ne možeš, osjećaj je to koji me drži i sada dok gledam utakmice, u kojima, srećom, ove sezone nižemo uglavnom pobjede. Meni jedna od najdražih je ostvarena prije nešto više od godinu dana u uzvratu osmine finala Challenge kupa. Tada smo u Beču slavile nakon pet setova, nadoknadili zaostatak iz Gradskog vrta. U Austriji smo morale igrati i zlatni set, u kojem smo spasile dvije meč lopte. Nažalost, to je bila i posljednja moja utakmica, jer nakon toga leđa su sve više boljela, što je na kraju i dovelo do oproštaja, kaže dojučerašnja kapetanica, koja ipak ostaje uz odbojku i u gradu, gdje je zaključila karijeru.
- Radim s mlađim uzrastima, preuzela sam djevojčice godište 2006./07. godište. Imam im što pokazati i prenijeti, stoga se u budućnosti vidim u radu s mladima. Poslije, tko zna, ali ostajem uz odbojku i ŽOK Osijek - rekla je na kraju Ivana Grubeša.
Izvor: Nino Benčina, Glas Slavonije
