“Nova priča” za mene znači neki novi projekt... kaže Nino Matjačić ponajbolji hrvatski trener za mlađe dobne kategorije
Stvorili ste od temelja nekoliko vrlo uspješnih klubova, koji je motiv stvaranja novih priča?“Nova priča” za mene znači neki novi projekt. S obzirom da sam profesionalac u odbojci te da sam dobro upoznat s odbojkaškim “materijalom” u mojoj okolini, u glavi mi se rodi ideja što bi dobrog ili odličnog mogao pokušati napraviti s određenom ekipom ili grupom ljudi. Tako je iza mene već nekoliko projekata, više ili manje uspješnih, kao što su nekoliko vrhunskih generacija izašlih iz odbojkaške škole HAOK Mladost, osnivanje OK Fortis Volte te kao zadnji projekt - “izgradnja” OK Dinamo. U svoje projekte ubrajam i dvije generacije (sa svakom po 4 godine) u reprezentaciji Hrvatske, od kojih je ona 86./87. godište osvojila naslov prvaka Europe. Nekoliko motiva se uvijek isprepliće u svakom novom projektu. Od želje da svaki slijedeći projekt bude što uspješniji (na temeljima pozitivnih iskustava od onog prethodnog), preko sportskih izazova i ljubavi prema odbojci, do toga da sa svojim projektom napravim neki “pamtljivi” rezultat.
Kako je nastala priča o Dinamu i odbojci?
Kako sam od malih nogu veliki navijač GNK Dinama, pomislio sam kako bi bilo lijepo da, po uzoru na velika sportska društva Real Madrida, Barcelonu, i slične klubove, “Dinamo” ima, uz nogomet i atletiku, i odbojkašku sekciju. Na moju sreću, prije desetak godina, grupa od desetak studenata već je osnovala OK Dinamo, koji je nakon samo par mjeseci funkcioniranja otišao u “mirovanje”. Izloživši moju viziju reaktiviranja i funkcioniranja OK Dinama osnivačima kluba, objeručke su je prihvatili, te mi prepustili vođenje “novog” OK Dinama. Time je ostvaren moj sportski san, postojanje odbojkaškog Dinama.
Kakva je suradnja sa GNK Dinamom?
Nije mala stvar u godinu dana od ponovnog pokretanja kluba imati 400 igračica i igrača koji nose grb Dinama. Kaže se da se dobre vijesti brzo šire, tako je i do ljudi iz Uprave GNK Dinama stigla vijest o našem postojanju. Stoga smo u prosincu 2016. pozvani na Maksimirski stadion na upoznavanje sa čelnicima GNK Dinama. Ljudi iz nogometnog kluba već su bili upoznati s našim djelovanjem i nisu krili oduševljenje sa svime što smo do sada napravili te su dogovoreni razni oblici suradnje između klubova. Prilikom svih naših sastanaka imali smo “kraljevski” tretman pa koristim priliku da se Upravi GNK Dinama i ovim putem zahvalim na tome. Prvi plodovi suradnje i povezanosti s odbojkom bili su vidljivi nedavno u Rovinju, kada je prva momčad GNK Dinama svojim glasnim bodrenjem s tribina, pomogla kadetskoj reprezentaciji Hrvatske u pobjedi protiv Grčke.
Koliko imate djevojčica i na koliko ste lokacija?
Trenutno u klubu trenira oko 375 djevojčica i 20 dječaka. Škole odbojke nalaze se u kvartovima Špansko, Vrbani, Voltino, Sloboština, Maksimir, Dubrava, a ovih dana sa treninzima krećemo i na Pešćenici.
Da li bi više termina stvorilo još veću bazu?
Naravno. To je osnova svakog sporta i svakog kluba. Najmanji problem je pridobiti djecu na odbojkaške treninge, ukoliko imamo osiguranu solidnu sportsku dvoranu te dovoljno dobrih termina. U svakoj našoj školi odbojke s dovoljnim brojem i vremenski povoljnim terminima, raste i broj zainteresirane djece za naš lijepi sport.
Zašto je po Vama problem okupiti dječake u škole odbojke dok sa djevojčicama nije?
Da budemo realni – kod djevojčica je odbojka sport br. 1 u Hrvatskoj, dok kod dječaka nije ni blizu tako. Nogomet, rukomet, košarka, vaterpolo ipak odnose veliki broj dječaka u svoje sportove. Razlog tome je manjak odbojkaških prijenosa na tv ekranima pa se dječaci ne mogu upoznati s odbojkaškom igrom niti se poistovjetiti s odbojkaškim igračkim zvijezdama. Još jedan od razloga su i u zadnje vrijeme slabiji rezultati muške odbojkaške reprezentacije, kao i nekonkurentnost naših ekipa u europskim kupovima, uglavnom zbog nedostatka financijskih sredstava. Sve to je jedan zatvoreni krug iz kojega teško možemo izaći.
Kakva je kvaliteta Hrvatske odbojke kod mlađih dobnih kategorija?
S obzirom da nisam detaljno upoznat sa stanjem u muškoj odbojci, iznio bi svoj stav jedino za žensku populaciju. Znajući u kakvim se uvjetima radi po klubovima te na našu konkurentnost u odnosu na ostale europske zemlje, mišljenja sam da možemo biti jako zadovoljni. Naravno da se uvijek može i bolje, ali za žensku odbojku nema straha u budućnosti, jer velika masovnost i vrlo dobar rad po klubovima, svake godine će iznjedriti nekoliko vrhunskih odbojkašica. Njih, nažalost, nećemo uspjeti dugo zadržati u hrvatskoj ligi zbog njihovog odlaska u SAD na studij ili po europskim klubovima, ali bar ćemo uvijek imati jaku seniorsku reprezentaciju.
Da li je struka u Hrvatskoj odbojci dovoljno kvalitetna kod rada sa mlađim dobnim kategorijama?
Možda se dio ljudi neće složiti samnom, ali struci dajem ocjenu – odličan! Čast klubovima i iznimkama, ali naši treneri imaju loše uvjete rada, bez logističke su potpore, a rade s puno entuzijazma, ljubavi, strpljenja i uloženog slobodnog vremena. Dio trenera već ima veliko sportsko iskustvo i znanje iza sebe, dio trenera će u ovoj godini preko stručnih usavršavanja steći potrebna znanja. Masovnost imamo u ženskoj populaciji, rezultata će biti, nekad manje, nekad više. Treneri – postavite si ciljeve i dajte sve od sebe da ih ostvarite! I ne odustajte, jer ovo što radite je ODLIČNO!
